Da li je moguće živeti bez šećera, a ne odricati se svega što volite da jedete? Da li je uopšte moguće izbeći šećer u hrani? Odgovor je ne.
Ako možete da jedete meso i zelenu salatu do kraja života možda ćete i uspeti da ne unosite previše šećera, ali ako planirate da pojedete i nešto malo zdravije unećete i šećer, sigurno.
Šta je ustvari šećer? Šećer je ugljeni hidrat. Postoje prosti šećeri ili monosaharidi i složeni šećeri kao što su disaharidi i oligosaharidi. Prosti šećeri su glukoza, fruktoza i saharoza. Sa ovim šećerima se susrećemo svakodnevno pod nazivima glukoza – dekstroza i fruktoza – voćni šećer. Onaj najpoznatiji beli šećer je disaharid i naziva se – saharoza, pored njega ostali poznati disaharidi su laktoza – mlečni šećer i maltoza. Svi šećeri imaju jednu zajedničku crtu, a to je isti sastav. Svi šećeri se sastoje od ugljenika, vodonika i kiseonika.
Šta je najbitnije za nas, obične ljude, koji samo želimo da pojedemo neku poslasticu? Najbitnije je da shvatimo da svaki šećer služi našem telu kao izvor energije. Da bi šećer postao energija potreban mu je insulin koji luči pankreas da bi se taj proces odigrao. Ako naše telo funkcioniše kako treba ovo ne bi trebalo da predstavlja problem. Kada se ovaj proces naruši govorimo o dijabetesu.
Gde su se šećeri sakrili tako da ih ne prepoznamo? Pojedemo malo kravljeg sira i mislimo da nismo uneli šećer – kad tamo laktoza. Pojedemo kisele jabuke – kad tamo fruktoza. Da li je to treba posmatrati kao problem? Naravno da ne. Šećeri se prirodno nalaze u ovim namirnicama i treba tu da budu. Problem je u flaši soka u koju je dodat glukozno fruktozni sirup, problem je u ovsenoj kaši obogaćenoj voćnim šećerom – fruktozom, problem je i u kečapu gde je uz prirodno sladak paradajiz dodat i šećer, problem je u prerađenoj hrani. Da li je zdravo pojesti pomorandžu? Da! Da li je zdravo popiti četiri ceđene pomoranže? Možda je ipak zdravije pojesti onu jednu pomoranžu. Voće sadrži šećer, ali i vlakna i vitamine i minerale, zato je razumna količina voća dobra za naše telo. Kada to voće iscedimo, tako ga odvojimo od vlakana, pa mu još dodamo i malo šećera ili meda ono potpuno gubi svoju svrhu. Isto važi i za moderne kolačiće sa urmama. Urme su šećer plus vitamini i minerali. Ne lažimo sebe da samo zato što u jelu nemamo običan beli šećer možemo odmah nalepiti etiketu “zdravo” i prejedati se.
Šta iz ovoga možemo da zaključimo? Šećer u svom prirodnom okruženju, u normalnoj količini nije problematičan, ali čim je on izvađen, prerađen ili veštački stvoren to je potpuno druga priča pa bio on med, agavin sirup, fruktoza, braon šećer i slično.